Diskografija - istorijat

Sve u vezi harmonike i muzike što ne spada u gornje podforume.
Odgovori
Korisnikov avatar
micha56
Šef orkestra
Šef orkestra
Postovi: 770
Pridružio se: 01 Jan 1970, 01:00
Lokacija: Cuprija

Diskografija - istorijat

Post od micha56 »

Uz sve ekonomske i političke krize, te socijalne nestabilnosti koje su bile prisutne između dva svjetska rata, za zabavnom i plesnom gjazbom osjećala se u čitavoj Europi i Americi prava pomana. Bilo je to razdoblje "ludih tridesetih godina". U plesnim dvoranama plešu se novi, sve luđi plesovi, a u kazalištima se izvode brojne, vesele operete neusporedivo vise posjećivane nego drame i ореге. Nakon razdoblja nijemog filma dolazi 1927. godine, najprije u Americi, a potom u Njemačkoj i drugdje do zvučnog filma. Odmah su se sve kazališne operete počele prenositi na filmsko platno. Osim toga, u Americi se sustavno pristupilo snimanju i novih zvučnih filmova s pravim hollywoodskim zvijezdama u kojima je također bilo najvažnije pjevanje, pa su se i takvi filmovi propagirali kao filmske operete. Svi popularni filmski glumci, ako i nisu bili pjevaci, morali su jednostavno propjevati.
Omiljeni šlageri iz takvih glazbenih filmova bili su odmah snimani i na gramofonske ploče, kako bi publika te pjesme mogla slušati i kod kuće. Činjenica da je ton i u filmovima i na gramofonskim pločama, zbog nesavršenosti uređaja za snimanje bio, barem u početku, vrlo daleko od prirodnog zvuka, publiku kao da i nije previse uzbuđivala, uzimalo se to kao normalno.
Prva domaća tvornica gramofona i gramofonskih ploča osnovana je u Zagrebu 1926. godine pod nazivom Edison BellPenkala Ltd. Njena glavna prodavaonica, u početku i jedina u Zagrebu- tada se to nazivalo gramofonskim salonom-bila je niz godina u Ilici 5 (Oktogon). Edison Bell Penkala tiskala je gramofonske ploče najprije po licencijama pojedinih njemačkih i engleskih tvrtki, da bi vec 1927. godine prešla na snimanje popularnih šlagera i napjeva iz opereta, opernih arija, šaljivih kupleta, te narodnih pjesama na hrvatskom jeziku, i sve s domaćim izvođačima, prvenstveno s pjevačima i glumcima iz Hrvatskog narodnog kazalista u Zagrebu.
S vremenom su u Zagrebu nikli i drugi gramofonski saloni stranih tvrtki kao napr. E. Fischer za Parlophon u Jurišićevoj 6, A. Breyerm His Masters Voices Gundulićevoj 5,kasnije u Amruševoj 5, za Polydor-Brunswick u Ilici 9, Columbia Gramophone d.d.,u Ilici 44, M. Drucker u Ilici 39 i dr. Bio je i vrlo poznat antikvarijat za knjige i gramofonslce ploče J. Sokolu Masarykovoj ulici 17.
Prodaja gramofona,popisi naslova novih gramofonskih ploča, cijene, mogućnosti kupnje na otplatu i sl. mnogo su se reklamirali u dnevnom tisku. Osim toga, organizirala su se različita natjecanja, primjerice za najbolji plesni par i sve to uz glazbu s ploca i gramofona tvrtke Edison Bell Penkala. Tako su npr. 23. siječnja 1930.g. prigodom jednog takvog plesnog natjecanja u hotelu Esplanade sudjelovali u zabavnom programu i najpoznatiji kazališni glumci i pjevaci kao: Nada Auer, Marica Lubejeva, August Cilić, Margita i Dejan Dubajic, dakle svi koji su inače snimali za tu gramofonsku tvrtku, dok je za umjetničko vodstvo te priredbe bio zaduzen IvoTijardovic, a pjevače na glasoviru pratio dr. Pavao Markovac.
Za popularne šlagere stranih skladatelja iz novih američkih i njemačkih zvučnih filmova te opereta, koje arije su nasi pjevači odmah snimili na tadašnjim pločama, nisu bili navedeni autori tekstova na hrvatskom jeziku. Čini se, da su ih pisali sami pjevači. Stoga, ti su tekstovi pomalo naivni i nezgrapni, premalo osmišljeni u poetskom smislu. Ali, ni tekstovi na izvornom jeziku nisu bili ništa bolji.
Od zagrebačkih kazališnih glumacaja tvrtku Edison Bell Penkala najčešće su kroz desetak godina snimali: Milan Sepec, Marica Lubejeva, Margita i Dejan Dubajić, Nikša Stefanini, Aca Binički, August Cilić, Juraj Dević, te pojedini nasi operni pjevači kao, Mario Simenc, Josip Rijavec, Drago Hrzić, Josip Križaj, Zdenka Zika, Ančica Mitrović,Aleksandar Griff, Marta Pospišil-Griff. Zlata Gjungjenac,Anatol Manoševski, Milan Verin i mnogi drugi. Veliki broj pjesama, preko 50 snimio je naš najpoznatiji pjevač i skladatelj tog razdoblja Vlaho Paljetak. Na ovoj LP nalaze se, između ostalih, i dvije njegove skladbe, od kojih je "Marijana" 1935. godine u vrlo kratkom roku postala najpopularnijim domaćim šlagerom. Treba reci, da su od pjesama hrvatskin skladatelja toga vremena tri postale istovremeno popularne i u Čehoslovačkoj, te snimljene za tamošnju gramofonsku tvrtku Ultraphon. Bile su to Tijarđovićeva "Daleko me biser mora" koju u prepjevu na češkom jeziku pod naslovom "Najljepše zvijezde gore nad Splitom", kao i Paljetkovu "Marijanu" pjeva Oldrich Kovar, te Pafjefkova pjesma"Adio Mare" koju na češkom jeziku pjeva Lara Pospišil, obojica najpopularniji tenori praške operete tndesetih godina. "Manjana" je osim toga postije II. svjetskog rata bila snimfjena na ploče sa Zborom Alexandrova u bivšem Sovjetskom Savezu, a 1976. godine i u Japanu, gdje je dospjela na sam vrh popularnosti. Medutim, rekorder po broju snimljenih ploča (50) bio je Milan Sepec.
Zanimliivo je spomenuti da se među poslijednje snimke na pločama Edison BellPenkala pocetkom 1938. godine mogu ubrojiti i tri gramofonske ploče Andrije Konca, koji je tada svoju pjevačku karijeru tek počinjao. Godine 1939. i 1940. već je bio stalni gost u večernjim emisijama Radio Zagreba, da bi najveću popularnost stekao tek za vrijeme drugog svjetskog rata.
Uz Milana Sepeca, Vlahu Paljetka i kasnije Andriju Konca, najčešći pjevači zabavne glazbe na Radio Zagrebu sredinom tridesetih godina nastupali su u tzv. "vedrim večerima", te radio-koncertima operetnih napjeva i šlagera Blanka Chudoba,Božidar Vranicki, Julija Grill-Dabac, Maia Majska, Ruza Cvjetičanin, Zlatko Sir, Lela Trbuhović, Bianka Dežman,Ancica Mitrovic, Leo Mirković, Nada Gerašić, Nikola Sterle, Ruža Simunić,Trio Reveller Girls, a potkraj 1940. i početkom 1941. godine Karla Slehan, Blanka Runkas-Vogel, Nina Selak, Srećko Tekauc i drugi. Mnogi od njih nisu snimali gramofonske ploče, pa pjesme iz njihova bogatog repertoara nisu ostale tonski zabilježene. Iz dnevnih radio-programa tiskanih u ondašnjem časopisu "Radio Zagreb" vidi se po naslovima da su se, uz popularne strane šlagere pretežno pjevali šlageri domaćih skladatelja među kojima su se posebice isticali Milan Asić, Miroslav Biro, Silvije Altaras, Oskar Pisker, Rikard Simaček, Ivo Tijardović i dr. Od tih domaćih šlagera u mnogo slučajeva nisu bile tiskane note, pa su tako ostali zauvijek zaboravljeni.
Treba spomenuti da su se u oba zagrebačka kazališta tijekom tridesetih godina izvodile, uz drame i ореге, i sve poznate klasične operete, ali i čitav niz opereta domaćih skladatelja kao: "Mala Floramye" (Tijardović), "Splitski akvarel" (Tijardović), "Miss Eva" (Prejac), "Jurek i Stefek" (Tijardović), "Reci tko si" (Simaček), "Maršal Marmont" (Tijardović), "Čudo od djeteta" (Deči), "Napred naši" (Hiršler), "Tu je sreća" (Gloz), "Iz Zagreba u Zagreb" (Hiršler), "Na plavom Jadranu" (Gloz), "Bosonoga plesačica" (Albini), "Barun Trenk" (Albini), pritom uspjele operete za mladež "Pekarev Miško" (Asić), "Kraljica gangstera" (Chudoba), te "Himna mladosti" (Chudoba). U osječkom kazalištu krajem 1940. godine premijerno je izvedena i vrlo uspjela opereta Eduarda Gloza "Otok ljubavi", koja u Zagrebu nije nikad bila izvedena. 0 napjevima iz tih naših domaćih opereta, osim u vrlo rijetkim slučajevima, također ne postoje
snimljeni glazbeni zapisi.
Gramofonska tvrtka Edison Bell Penkala Ltd prestala je s radom potkraj 1938. godine, kada je u Zagrebu osnovana i počela proizvoditi gramofonske ploče nova tvrtka Elektroton, koja je poslije rata podržavljena, a godine 1947., odlukom tadašnje jugoslavenske vlade dobila je ime - Jugoton.
Jedine snimke zagrebačkog estradnog kruga koje postoje iz tzv. "tridesetih godina" upravo su te, s ploča naše prve tvornice gramofona i gramofonskih ploča Edison Bell Penkala Ltd.

Eduard Čapka
Odgovori