Dragan Matić - Žilić
Pravila foruma
Ukoliko imate biografiju nekog harmonikaša koji se još uvek ne nalazi u ovom delu foruma, slobodno postavite novu temu sa tekstom biografije. Cilj je da ovde sakupimo biografije svih naših i svetskih harmonikaša.
Ukoliko imate biografiju nekog harmonikaša koji se još uvek ne nalazi u ovom delu foruma, slobodno postavite novu temu sa tekstom biografije. Cilj je da ovde sakupimo biografije svih naših i svetskih harmonikaša.
Dragan Matić - Žilić
Dragan Matić - Žilić
Rođen 1923. godine u Bošnjanu. Završio četiri razreda osnovne škole. Nadimak Žilić dobio je po ocu, Živojinu Žili Matiću (1905-1987), koji je bio samouki svirač, i daleko na glasu kao majstor za popravljanje i štimovanje harmonika. Otac mu je bio prvi učitelj. Kasnije je učio kod Đurice Ćirkovića i Mije Krnjevca. Nije znao note, već je bio apsolutni sluhista, koji može bez greške da ponovi svaku melodiju koju čuje.
Osvojio je prvo mesto na festivalu Prva harmonika Srbije, 1963. godine; zatim, prvo mesto na festivalu Prva harmonika Jugoslavije, 1965. godine; a 1966. ponovo osvaja prvo mesto na istom festivalu, ali u duetu sa Novicom Negovanovićem.
Razglednica Sokobanje na kojoj je pirkazan pobednički duet sa takmičenja Prva harmonika Jugoslavije 1966. godine, Dragan Matić i Novica Negovanović.
Sarađivao je sa velikim brojem muzičara, kao što su: Rajče Gavrilović, Marisav Mara Jovanović, Živojin Đukić, Miroslav Milić Bolić, Radisav Disa Popović, Dragoslav Popović (Drakče Harmonikaš). S Dragomirom Petronijevićem (Dragijem Cacićem) iz Bošnjana bio je nerazdvojan. Njih dvojica su sarađivali 42 godine, živeći kao braća. Pratio je poznate pevače na koncertima širom Jugoslavije. Jedno vreme nastupao u jugoslovenksoj kafani u Nemačkoj, u Štutgartu, zajedno sa Cunetom Gojkovićem. Zbog svog neizmernog talenta imao je mogućnost da napravi mnogo veću estradnu karijeru, ali ga je u tome sprečavao otac, koji mu nije dozvoljavao da napusti svoje mesto i rodnu kuću.
Predrag Cune Gojković i Dragan Matić Žilić u Nemačkoj
Dragi Cacić i Dragi Žilić, nerazdvojni prijatelji
Komponovao je veliki broj narodnih kola i pesama: „Žilino kolo“, „Bošnjanka kolo“, „Dušankino kolo“ (posvećeno ćerki), „Matićevo“, „Tojićevo“, „Šokorsko“, „Veričino“, „Sejkino“, „Miladinovo“, „Svetino“, „Jagodinka“, „Kruševljanka“, „Dođi, draga, u Vrnjačku Banju“, „Ja zavoleh tebe, draga“, „Beograde, grade mili“, „Komšinice preko puta“… Nažalost, nije ostalo mnogo snimaka njegovog muziciranja. Sa Zoranom Pejkovićem i Mihajlom Milovanovićem Cigom snimio je jednu ploču, a neki njegovi nastupi su ostali zabeleženi na snimcima raznih priredaba, i razbacani na kasetama sa slavlja na kojima je svirao.
Pod starost se posvetio popravljanju harmonika, postavši vrhunski štimer. Takođe, bavio se podučavanjem mladih harmonikaša. Mnogi bošnjanski harmonikaši bili su njegovi učenici.
Nakon pobede u Sokobanji, Žilić prati poznate muzičare na turneji po Jugoslaviji, u organizaciji Miće Stojanovića. Na ovoj slici sa turneje vide se, s leva na desno: Dušica Bilkić, Dragan Matić "Žilić", Kevser Selimova, Mića Stojanović. Na kraju reda je Lepa Lukić. Ne znamo ko je gospodin između Miće i Lepe. Ako ga neko prepozna, molimo da nam javi. U donjem redu čuče Mihajlo Milovanović Ciga i Đorđe Želčeski.
Dragan Matić Žilić je bio skroman čovek. Bio je poznat po tome što je na svirke u okolini putovao biciklom, noseći harmoniku na leđima, po svakakvom vremenu. Kasnije je u fabrici Crvena zastava kupio „fiću“. Kad je auto počeo da se kvari on ga je prodao, pa je ponovo otišao u Kragujevac, i kupio novi. Tako je izmenjao četiri auta, ostajući veran „fići“do kraja života.
Pored „fiće“, glavni zaštitni znak Dragija Žilića bila je „dalapa“. Prvu harmoniku marke Dallape kupio je 1943. godine, od nekog muslimanskog trgovca iz Modriče. Harmonika je bila namenski pravljena za trgovčevog sina, koji je poginuo kao ustaša. Na harmonici se još uvek vidi ukras u obliku polumeseca sa zvezdom, koji je bio po narudžbini postavljen.
Žilićeva najdraŽa harmonika, njegova prva „dalapa“.
Ovu harmoniku Žilić je veoma voleo, i jako ga je pogodilo kad je njegov otac prodao bez njegovog znanja, da bi kupio njivu. Kasnije je izmenjao mnoge „dalape“, ali je uvek žalio za prvom. Tri-četiri godine pred smrt Žilić je uspeo da pronađe svoju omiljenu harmoniku, u nekom selu u blizini Ražnja. Pokušao je da je otkupi od tadašnjeg vlasnika, ali se on predomišljao. Harmonika je bila u lošem stanju. Svom zetu Ljubodragu Milanoviću (Ljupče veterinar) opisivao je kako je harmonika stajala na podu u uglu sobe, dok je gazdino dete sedelo na njoj i klackalo se. Kako nisu mogli da se pogode oko cene, Žilić je gazdi harmonike ostavio adresiranu poštansku dopisnicu, da bi gazda mogao, ako se reši da je proda, lako da mu javi. Posle dve nedelje gazda ga je zaista i pozvao, i Žilić je ponovo došao do svoje miljenice. Harmoniku je popravljao dugo i brižljivo, ali nije doživeo da je u potpunosti sredi. Pred smrt je zavetovao svoju porodicu da tu harmoniku nikada ne prodaju, i ona je još uvek u vlasništvu njegove ćerke Dušanke.
Dragi Žilić i njegova „dalapa“ ušli su u govor Bošnjana, u izreci „ima te icepam ki Žilić ‘dalapu’“. Ova izreka može da se različito upotrebi: može da znači pretnju teškim batinama, ali može da bude i obećanje strasnih zagrljaja.
Kod Mije Krnjevca Žilić je upoznao Radojku Tomić, ćerku harmonikaša Tike Globoderca. Među njima se rodila ljubav, ali nije dugo trajala. Po jednoj verziji, razišli su se zato što roditelji nisu odobravali njihovu vezu. Po drugoj – Radojka je volela da dominira, a Žilić nije trpeo da mu žensko sudi. Radojka se kasnije udala za harmonikaša Tineta Živkovića, sa kojim je svirala harmoniku u duetu.
Jednu od prvih video kamera u Bošnjanu imao je Miroslav Jovanović (Mirko Šondić), inače poznati automehaničar, koji je zabeležio mnoge važne događaje u Bošnjanu osamdesetih godina prošlog veka. Zahvaljujući Mirku, možemo da prikažemo neke snimke Žilićevih nastupa.
Izvinjavamo se zbog lošeg kvaliteta snimaka, jer se radi o VHS kasetama koje su stare četvt veka.
1984. godine u Bošnjanu je održan Šesti sabor mladih poljoprivrednika SR Srbije, na kome je nastupao i Dragi Žilić, zajedno sa Tinetom i Radojkom Živković. Deca harmonikaši su Žilićevi učenici, Siniša Matić (inače unuk Žilićevog brata Dragiše) i Slavoljub Jeremić.
Jednom prilikom kad je Žilić došao kod majstor Mirka da popravi „fiću“, Mirko ga je umolio da pred kamerom zasvira, i tako je nastao ovaj video zapis.
Rođen 1923. godine u Bošnjanu. Završio četiri razreda osnovne škole. Nadimak Žilić dobio je po ocu, Živojinu Žili Matiću (1905-1987), koji je bio samouki svirač, i daleko na glasu kao majstor za popravljanje i štimovanje harmonika. Otac mu je bio prvi učitelj. Kasnije je učio kod Đurice Ćirkovića i Mije Krnjevca. Nije znao note, već je bio apsolutni sluhista, koji može bez greške da ponovi svaku melodiju koju čuje.
Osvojio je prvo mesto na festivalu Prva harmonika Srbije, 1963. godine; zatim, prvo mesto na festivalu Prva harmonika Jugoslavije, 1965. godine; a 1966. ponovo osvaja prvo mesto na istom festivalu, ali u duetu sa Novicom Negovanovićem.
Razglednica Sokobanje na kojoj je pirkazan pobednički duet sa takmičenja Prva harmonika Jugoslavije 1966. godine, Dragan Matić i Novica Negovanović.
Sarađivao je sa velikim brojem muzičara, kao što su: Rajče Gavrilović, Marisav Mara Jovanović, Živojin Đukić, Miroslav Milić Bolić, Radisav Disa Popović, Dragoslav Popović (Drakče Harmonikaš). S Dragomirom Petronijevićem (Dragijem Cacićem) iz Bošnjana bio je nerazdvojan. Njih dvojica su sarađivali 42 godine, živeći kao braća. Pratio je poznate pevače na koncertima širom Jugoslavije. Jedno vreme nastupao u jugoslovenksoj kafani u Nemačkoj, u Štutgartu, zajedno sa Cunetom Gojkovićem. Zbog svog neizmernog talenta imao je mogućnost da napravi mnogo veću estradnu karijeru, ali ga je u tome sprečavao otac, koji mu nije dozvoljavao da napusti svoje mesto i rodnu kuću.
Predrag Cune Gojković i Dragan Matić Žilić u Nemačkoj
Dragi Cacić i Dragi Žilić, nerazdvojni prijatelji
Komponovao je veliki broj narodnih kola i pesama: „Žilino kolo“, „Bošnjanka kolo“, „Dušankino kolo“ (posvećeno ćerki), „Matićevo“, „Tojićevo“, „Šokorsko“, „Veričino“, „Sejkino“, „Miladinovo“, „Svetino“, „Jagodinka“, „Kruševljanka“, „Dođi, draga, u Vrnjačku Banju“, „Ja zavoleh tebe, draga“, „Beograde, grade mili“, „Komšinice preko puta“… Nažalost, nije ostalo mnogo snimaka njegovog muziciranja. Sa Zoranom Pejkovićem i Mihajlom Milovanovićem Cigom snimio je jednu ploču, a neki njegovi nastupi su ostali zabeleženi na snimcima raznih priredaba, i razbacani na kasetama sa slavlja na kojima je svirao.
Pod starost se posvetio popravljanju harmonika, postavši vrhunski štimer. Takođe, bavio se podučavanjem mladih harmonikaša. Mnogi bošnjanski harmonikaši bili su njegovi učenici.
Nakon pobede u Sokobanji, Žilić prati poznate muzičare na turneji po Jugoslaviji, u organizaciji Miće Stojanovića. Na ovoj slici sa turneje vide se, s leva na desno: Dušica Bilkić, Dragan Matić "Žilić", Kevser Selimova, Mića Stojanović. Na kraju reda je Lepa Lukić. Ne znamo ko je gospodin između Miće i Lepe. Ako ga neko prepozna, molimo da nam javi. U donjem redu čuče Mihajlo Milovanović Ciga i Đorđe Želčeski.
Dragan Matić Žilić je bio skroman čovek. Bio je poznat po tome što je na svirke u okolini putovao biciklom, noseći harmoniku na leđima, po svakakvom vremenu. Kasnije je u fabrici Crvena zastava kupio „fiću“. Kad je auto počeo da se kvari on ga je prodao, pa je ponovo otišao u Kragujevac, i kupio novi. Tako je izmenjao četiri auta, ostajući veran „fići“do kraja života.
Pored „fiće“, glavni zaštitni znak Dragija Žilića bila je „dalapa“. Prvu harmoniku marke Dallape kupio je 1943. godine, od nekog muslimanskog trgovca iz Modriče. Harmonika je bila namenski pravljena za trgovčevog sina, koji je poginuo kao ustaša. Na harmonici se još uvek vidi ukras u obliku polumeseca sa zvezdom, koji je bio po narudžbini postavljen.
Žilićeva najdraŽa harmonika, njegova prva „dalapa“.
Ovu harmoniku Žilić je veoma voleo, i jako ga je pogodilo kad je njegov otac prodao bez njegovog znanja, da bi kupio njivu. Kasnije je izmenjao mnoge „dalape“, ali je uvek žalio za prvom. Tri-četiri godine pred smrt Žilić je uspeo da pronađe svoju omiljenu harmoniku, u nekom selu u blizini Ražnja. Pokušao je da je otkupi od tadašnjeg vlasnika, ali se on predomišljao. Harmonika je bila u lošem stanju. Svom zetu Ljubodragu Milanoviću (Ljupče veterinar) opisivao je kako je harmonika stajala na podu u uglu sobe, dok je gazdino dete sedelo na njoj i klackalo se. Kako nisu mogli da se pogode oko cene, Žilić je gazdi harmonike ostavio adresiranu poštansku dopisnicu, da bi gazda mogao, ako se reši da je proda, lako da mu javi. Posle dve nedelje gazda ga je zaista i pozvao, i Žilić je ponovo došao do svoje miljenice. Harmoniku je popravljao dugo i brižljivo, ali nije doživeo da je u potpunosti sredi. Pred smrt je zavetovao svoju porodicu da tu harmoniku nikada ne prodaju, i ona je još uvek u vlasništvu njegove ćerke Dušanke.
Dragi Žilić i njegova „dalapa“ ušli su u govor Bošnjana, u izreci „ima te icepam ki Žilić ‘dalapu’“. Ova izreka može da se različito upotrebi: može da znači pretnju teškim batinama, ali može da bude i obećanje strasnih zagrljaja.
Kod Mije Krnjevca Žilić je upoznao Radojku Tomić, ćerku harmonikaša Tike Globoderca. Među njima se rodila ljubav, ali nije dugo trajala. Po jednoj verziji, razišli su se zato što roditelji nisu odobravali njihovu vezu. Po drugoj – Radojka je volela da dominira, a Žilić nije trpeo da mu žensko sudi. Radojka se kasnije udala za harmonikaša Tineta Živkovića, sa kojim je svirala harmoniku u duetu.
Jednu od prvih video kamera u Bošnjanu imao je Miroslav Jovanović (Mirko Šondić), inače poznati automehaničar, koji je zabeležio mnoge važne događaje u Bošnjanu osamdesetih godina prošlog veka. Zahvaljujući Mirku, možemo da prikažemo neke snimke Žilićevih nastupa.
Izvinjavamo se zbog lošeg kvaliteta snimaka, jer se radi o VHS kasetama koje su stare četvt veka.
1984. godine u Bošnjanu je održan Šesti sabor mladih poljoprivrednika SR Srbije, na kome je nastupao i Dragi Žilić, zajedno sa Tinetom i Radojkom Živković. Deca harmonikaši su Žilićevi učenici, Siniša Matić (inače unuk Žilićevog brata Dragiše) i Slavoljub Jeremić.
Jednom prilikom kad je Žilić došao kod majstor Mirka da popravi „fiću“, Mirko ga je umolio da pred kamerom zasvira, i tako je nastao ovaj video zapis.
Poslednja izmena od EVOMENE u 20 Nov 2010, 13:02, izmenjeno 1 put ukupno.
Re: Dragan Matic Zilic
Veoma iscrpno i poucno. Nema sta - odlicno.
Ali sad ti slike nisu izasle. Moras posebno da ih ubacis preko
http://www.dodaj.rs/index.php
ili http://imageshack.us/
Ovako po sistemu COPY - PASTE ne moze - ne ispadaju ....
Pozzzzz.
Ali sad ti slike nisu izasle. Moras posebno da ih ubacis preko
http://www.dodaj.rs/index.php
ili http://imageshack.us/
Ovako po sistemu COPY - PASTE ne moze - ne ispadaju ....
Pozzzzz.
Re: Dragan Matic Zilic
Joj moj brate tesko se snalazim ovde,polako....Pozdravmicha56 napisao:Veoma iscrpno i poucno. Nema sta - odlicno.
Ali sad ti slike nisu izasle. Moras posebno da ih ubacis preko
http://www.dodaj.rs/index.php
ili http://imageshack.us/
Ovako po sistemu COPY - PASTE ne moze - ne ispadaju ....
Pozzzzz.
Re: Dragan Matic Zilic
Nigde mi ne zurimo.
Ovaj forum tako i funkcionise - laganica, kolce "iz kolena" pa gde se zaustavimo. Ne brini - niko ti nista ne zamera. Samo polako.
Ove linkove, koje sam ti postavio - potrebno je da se registrujes, pa da uradis upload slika sa svog kompjutera. A pre toga sve one slike sa originalnog sajta moras da zapamtis na svom kompjuteru.
Ima tu dosta posla.
A ti polaaaaako.
Saplete se i padne samo onaj sto zuri i trci. Ako ide polako - nema sanse da padne.
Pozzzzz.
P.S. Evo ubacih ja slike i video kad neces ti....
Ziveli!
Ovaj forum tako i funkcionise - laganica, kolce "iz kolena" pa gde se zaustavimo. Ne brini - niko ti nista ne zamera. Samo polako.
Ove linkove, koje sam ti postavio - potrebno je da se registrujes, pa da uradis upload slika sa svog kompjutera. A pre toga sve one slike sa originalnog sajta moras da zapamtis na svom kompjuteru.
Ima tu dosta posla.
A ti polaaaaako.
Saplete se i padne samo onaj sto zuri i trci. Ako ide polako - nema sanse da padne.
Pozzzzz.
P.S. Evo ubacih ja slike i video kad neces ti....
Ziveli!
-
- 120 basova
- Postovi: 200
- Pridružio se: 05 Jun 2012, 18:00
- Lokacija: Крушевац
Re: Dragan Matić - Žilić
za mene je Žilić odmah iza Mije Krnjevca.
http://www.youtube.com/watch?v=pg0S0mpun80 ovo mi je omiljeno kolo
http://www.youtube.com/watch?v=pg0S0mpun80 ovo mi je omiljeno kolo
Re: Dragan Matić - Žilić
Dragan Matic Zilic, meni najdrazi. Ja sam 82-go godiste, slusao sam mnoge, ali mi nekako zvuk njegovih kola i pesama razbija.
Za mene je broj 1. Naravno ukusi su razliciti, nekom se mozda nece dopasti njegovo sviranje onoliko kao meni. Ali ja prosto uzivam slusajuci ovo sto ima od njega na jutjubu.
A i kao covek je bio plemenit i skroman, pa mi se jos vise dopada...
Nakon njega ide Jovica, legenda...nesto isto nekako nenormalno sviranje, uz samog Matica je.
Kodic mi se svidja, Pavkovic i td...
Za mene je broj 1. Naravno ukusi su razliciti, nekom se mozda nece dopasti njegovo sviranje onoliko kao meni. Ali ja prosto uzivam slusajuci ovo sto ima od njega na jutjubu.
A i kao covek je bio plemenit i skroman, pa mi se jos vise dopada...
Nakon njega ide Jovica, legenda...nesto isto nekako nenormalno sviranje, uz samog Matica je.
Kodic mi se svidja, Pavkovic i td...
-
- Nema harmoniku
- Postovi: 1
- Pridružio se: 27 Okt 2012, 19:21
Re: Dragan Matić - Žilić
Možda netko zna, do kada je živeo ovaj umetnik?
- accordionist
- Šef orkestra
- Postovi: 543
- Pridružio se: 01 Jan 1970, 01:00
Re: Dragan Matić - Žilić
Stara fotografija
- zoranzlatkovic5
- 16 basova
- Postovi: 21
- Pridružio se: 30 Avg 2013, 13:39
Re: Dragan Matić - Žilić
Po meni je Zilic zastitni znak dugmetare. kad bi se mladji ugledali na njega bilo bi dobro.