Malo o teoriji pjevanja
Malo o teoriji pjevanja
Vidim da se baš ne priča o samom pjevanju uz sviranje, to nitko ne pjeva ili?
Mene muči par stvari.
Kako sam u zadnje vrijeme počeo lagano pjevat uz svoje sviranje, shvatio sam da polako i učim pjevati, tj. nije to više ono zavijanje nego čak na nešto zvuči.
E mene muči što si ja nikako ne mogu odrediti iz kojeg tonaliteta mi najbolje pjevat.
Recimo, jučer pjesmu Ne klepeči nanulama najbolje pjevam iz f dura iz kojeg i svira, dok pjesmu tipa Djevojka je zelen bor sadila pjevam iz C dura.
Onda pokušam neku drugu iz C dura, sviram i pjevam, ali se već nikako ne poklapa.
Muči me to najviše što ja inače učim puno durova, tj. ne učim pjesme svirati iz jednog dura, recimo D dur, nego recimo skinem pjesmu u B duru jer u tom i je u orginalu, pa drugu u f duru i tako dalje...Dobro, najviše ima u D duru i G duru, to sigurno, ali dosta sam durova obradio - jedino ne sviram iz H, CIS, DIS, FIS, GIS dura...Za sada mi to malo teže, no niti me ne traži ni jedna pjesma takav dur.
Evo neki dan sviram opet s kolegom, on sve svira iz D dura, tj. 95% pjesama. I sad ja povedem neku pjesmu iz F, jer sam ju tu naučio, a on opet u svoj d dur - i pošto je imal glasniju harmoniku, moram po njegovom :hmmm:
Što je ispravnije, učiti svirati iz raznoraznih durova i odmah prilagođavati svoje pjevanje, ili samo po jednom pičiti i pjevati? Dobro, najbolje je sve durove znati odsvirati i imati dugmetaru, pa kad ti dođe ona teta iz folklora i hoće "Mara mara maramica" u Cis duru, samo prebaciš drugi red i sviraš
Nama klavircima to i jest malo teže, jer kad onak napamet već naučio da tu pjesmu počinješ od terce Fis+A (d dur), a moraš najednom krenuto od nekuda drugdje, odmah se zbuniš i griješiš. Iako kad doma sam sviram nije mi problem prebaciti se u neki dur, ali opet zahtjeva koji pokušaj ili par seknudi razmatranja gdje sviram.
Mene muči par stvari.
Kako sam u zadnje vrijeme počeo lagano pjevat uz svoje sviranje, shvatio sam da polako i učim pjevati, tj. nije to više ono zavijanje nego čak na nešto zvuči.
E mene muči što si ja nikako ne mogu odrediti iz kojeg tonaliteta mi najbolje pjevat.
Recimo, jučer pjesmu Ne klepeči nanulama najbolje pjevam iz f dura iz kojeg i svira, dok pjesmu tipa Djevojka je zelen bor sadila pjevam iz C dura.
Onda pokušam neku drugu iz C dura, sviram i pjevam, ali se već nikako ne poklapa.
Muči me to najviše što ja inače učim puno durova, tj. ne učim pjesme svirati iz jednog dura, recimo D dur, nego recimo skinem pjesmu u B duru jer u tom i je u orginalu, pa drugu u f duru i tako dalje...Dobro, najviše ima u D duru i G duru, to sigurno, ali dosta sam durova obradio - jedino ne sviram iz H, CIS, DIS, FIS, GIS dura...Za sada mi to malo teže, no niti me ne traži ni jedna pjesma takav dur.
Evo neki dan sviram opet s kolegom, on sve svira iz D dura, tj. 95% pjesama. I sad ja povedem neku pjesmu iz F, jer sam ju tu naučio, a on opet u svoj d dur - i pošto je imal glasniju harmoniku, moram po njegovom :hmmm:
Što je ispravnije, učiti svirati iz raznoraznih durova i odmah prilagođavati svoje pjevanje, ili samo po jednom pičiti i pjevati? Dobro, najbolje je sve durove znati odsvirati i imati dugmetaru, pa kad ti dođe ona teta iz folklora i hoće "Mara mara maramica" u Cis duru, samo prebaciš drugi red i sviraš
Nama klavircima to i jest malo teže, jer kad onak napamet već naučio da tu pjesmu počinješ od terce Fis+A (d dur), a moraš najednom krenuto od nekuda drugdje, odmah se zbuniš i griješiš. Iako kad doma sam sviram nije mi problem prebaciti se u neki dur, ali opet zahtjeva koji pokušaj ili par seknudi razmatranja gdje sviram.
Re: Malo o teoriji pjevanja
kad pratis pratis solistu bilo vokalnog ili instrumentalno, moras ga pratiti kako peva/svira.... znaci svirku prilagodjavaj pevanju, odredi koji ti je raspon glasa otprilike... ja sam bariton i evam u visine otprilike do d1, e1 na misice... i onda sve pesme pakujes prema tome, gledas da ti najvisi ton u pesmi bude tu negde... moras uciti sve lestvice, durove molove i tako dalje a za improvizacije uci i bluz i jazz lestvice, ciganske, orijentalne itd...
a teta iz folklora ako trazi cis sviraj joj ce 95% nece ni provaliti, osim ako nije apsolutni sluhista naravno kad menjas tonalitet malo razmislis, odmaknes se od mikrofona probas par sekundi pa pici
a teta iz folklora ako trazi cis sviraj joj ce 95% nece ni provaliti, osim ako nije apsolutni sluhista naravno kad menjas tonalitet malo razmislis, odmaknes se od mikrofona probas par sekundi pa pici
Re: Malo o teoriji pjevanja
Taman sam hteo da napisem odgovor na pitanje i vidim da je Ukika vec rekao upravo ono sto sam i ja imao da kazem
Kad odredjujes tonalitet za neku pesmu najpre pronadjes u kom delu pesme glas ide na najvecu tonsku visinu. Onda tonalitet namestis tako da ta najvislja tacka ne predje ton D. Pretpostavljam da ti ta visina odgovara. Pojedini pevaci koji imaju vece glasovne mogucnosti mogu da otpevaju cak i do A. Zato kad uzmes neku pesmu od Harisa Dzinovica recimo moras da je prilagodis svom glasovnom rasponu i sviras/pevas je iz nizeg tonaliteta da ni u jednom trenutku melodija ne ode vislje od tona D.
S druge strane imamo pesme koje imaju delove koji se pevaju jako nisko,recimo NE MOZE NAM NIKO NISTA prvi deo pesme.U takvim pesmama mozda ce biti potrebno da se tonalitet podesi tako da najvislji ton ide cak i do F pa se malo pomucimo da to izvucemo,a sve to kako bismo onaj dublji/nizi deo pesme prilagodili nasim glasovnim mogucnostima i otpevali kako dolikuje.
Evo ti jedan primer: pesmu JESU L' DUNJE PROCVALE Haris Dzinovic peva iz Gmol.Najvisa tacka do koje ide melodija je ton G kad kaze "ko pod prozor dolazi da ti zasvira..." Namesticemo da taj deo pevamo do tona D, i tako dobijamo nas tonalitet a to je Dmol. Ako nam je ovo suvise jednostavno mozemo da probamo malo da se priblizimo Harisu pa pokusamo iz Dis mola ili E mola pa vidimo dokle su nase mogucnosti
Kad odredjujes tonalitet za neku pesmu najpre pronadjes u kom delu pesme glas ide na najvecu tonsku visinu. Onda tonalitet namestis tako da ta najvislja tacka ne predje ton D. Pretpostavljam da ti ta visina odgovara. Pojedini pevaci koji imaju vece glasovne mogucnosti mogu da otpevaju cak i do A. Zato kad uzmes neku pesmu od Harisa Dzinovica recimo moras da je prilagodis svom glasovnom rasponu i sviras/pevas je iz nizeg tonaliteta da ni u jednom trenutku melodija ne ode vislje od tona D.
S druge strane imamo pesme koje imaju delove koji se pevaju jako nisko,recimo NE MOZE NAM NIKO NISTA prvi deo pesme.U takvim pesmama mozda ce biti potrebno da se tonalitet podesi tako da najvislji ton ide cak i do F pa se malo pomucimo da to izvucemo,a sve to kako bismo onaj dublji/nizi deo pesme prilagodili nasim glasovnim mogucnostima i otpevali kako dolikuje.
Evo ti jedan primer: pesmu JESU L' DUNJE PROCVALE Haris Dzinovic peva iz Gmol.Najvisa tacka do koje ide melodija je ton G kad kaze "ko pod prozor dolazi da ti zasvira..." Namesticemo da taj deo pevamo do tona D, i tako dobijamo nas tonalitet a to je Dmol. Ako nam je ovo suvise jednostavno mozemo da probamo malo da se priblizimo Harisu pa pokusamo iz Dis mola ili E mola pa vidimo dokle su nase mogucnosti
Re: Malo o teoriji pjevanja
hvala vam na pojašnjenjima, treba sad to sve primjeniti, iako sam ja to na drugačiji način doživio, ali ovo što vi pišete sad shvaćam da je točno.
I imate pravo, u D duru ako i pjesma počinje od D tona, skoro svaka pjesma koja ide na više ne prelazi D1 ton, točnije D1 akord, iako ima izuzetaka.
Znači ako netko ima glasovne mogućnosti do D1, onda moramo mu tako i svirati, ili D,Cis dur, ili C dur, jer ni jedan od tih durova ne prelazi D1, jel sam dobro shvatio?
Zato me i kolega pili, pa kud F dur, kud a dur.
I imate pravo, u D duru ako i pjesma počinje od D tona, skoro svaka pjesma koja ide na više ne prelazi D1 ton, točnije D1 akord, iako ima izuzetaka.
Znači ako netko ima glasovne mogućnosti do D1, onda moramo mu tako i svirati, ili D,Cis dur, ili C dur, jer ni jedan od tih durova ne prelazi D1, jel sam dobro shvatio?
Zato me i kolega pili, pa kud F dur, kud a dur.
Re: Malo o teoriji pjevanja
tako je.. i nemoj imati predrasude, neko ne peva vise od e ili d pa je los pevac a neko peva do g pa je dobar.. to sve zavisi... ja sam bariton i pevam dublje, tenori pevaju tamo g, gis, a..
inace ja i nisam neki pevac al to sam jedino mogao da upisem sa svojih 17 god. pa to učim šta ću.. a i eto budala sam pa napravim atmosferu pa me zato zovu
inace ja i nisam neki pevac al to sam jedino mogao da upisem sa svojih 17 god. pa to učim šta ću.. a i eto budala sam pa napravim atmosferu pa me zato zovu
Re: Malo o teoriji pjevanja
samo da napomenem, E dur je moj dur. Zadnjih mjesec i pol sam to shvatio, i sad večinu sviram iz E dura pošto se tu sa glasom najbolje utopim.
- riodetriodzipband
- 16 basova
- Postovi: 16
- Pridružio se: 01 Feb 2013, 15:00
- Lokacija: Beograd
Re: Malo o teoriji pjevanja
Samo ti pevaj i sviraj, probaj vise kombinacija, tamo gde ti je najudobnije da pevas i u tonalitetu koji ti ne cepa grlo videces da se pesme prosto same nižu. Veruj u sebe i u svoje sposobnosti.
- dugmetarac78
- Šef orkestra
- Postovi: 1239
- Pridružio se: 31 Maj 2012, 20:31
Re: Malo o teoriji pjevanja
Pored raspona glasa tu je i frekvencija istog, nekm jednostavno nestima čak ni pola tona više ili nize od odgovarajuceg tonaliteta. Ja inace ako sviram neke pratnje na suvaka, onds i pevam, meni odgovara E-dur/mol, sto bi neko drugi otpevao iz G. I provalio sam da mi ne odgovara ako istu pesmu pevam iz Eb ili F, jednostavno nije to to. Ljudski glas radi po principu, kvintnog kruga, mozda zvuči glupo, al pokušajte, ako vam odgovara recimo osnovni tonalitet E, onda pokusajte Fis, i sigurno ce biti lakse otpevat nego iz F bez obzira sto je pola tona više.
Re: Malo o teoriji pjevanja
Istina, više je bitniji kvintni krug, nego standardno pomicane po ljestvici.dugmetarac78 napisao:Pored raspona glasa tu je i frekvencija istog, nekm jednostavno nestima čak ni pola tona više ili nize od odgovarajuceg tonaliteta. Ja inace ako sviram neke pratnje na suvaka, onds i pevam, meni odgovara E-dur/mol, sto bi neko drugi otpevao iz G. I provalio sam da mi ne odgovara ako istu pesmu pevam iz Eb ili F, jednostavno nije to to. Ljudski glas radi po principu, kvintnog kruga, mozda zvuči glupo, al pokušajte, ako vam odgovara recimo osnovni tonalitet E, onda pokusajte Fis, i sigurno ce biti lakse otpevat nego iz F bez obzira sto je pola tona više.
Tako je i mene mučilo, recimo pjevam nešto iz A, i ne zvuči dobro. Pomaknem u B ili H u nadi da to bude to, no ništa se ne dogodi.
I onda sam rekao sam sebi, idem malo po kvintnom krugu pjevati - i pun pogodak! Iza A je E u krugu, i to je bilo to.
Tako da sad ako mi je nešto za previsoko otpjevati u E, spustim ga na D ili čak C ali računajući po kvintnom krugu, dok recimo ako mi je nešto malo teže otpjevati u E, onda pak ide u A. Ili ako sam pregrub u E, onda dignem u Fis.
Još se učim, nekad ne pjevam nikako, nekad bi super ide - ovisi o raspoloženju i koncentraciji.
Re: Malo o teoriji pjevanja
Hm, ne znam jesam li ja lud ili šta, no ja jedino pravilno mogu pjevati kad si i sviram...Znači kako sviram, tako pratim što sviram fizički i tako dižem glas - i eto zvuči dosta dobro.
Onda probam to otpjevati bez sviranja, samo sa basovima no ne ide.
Pa onda probam još nešto, sviram samo basove ali sa desnom rukom sviram po nogi, znači imitiram kao da sviram po harmonici, i onda opet mogu dobro otpjevati.
hahahahah, jel ovo normalno za nekoga tko se uči i svirati i pjevati?
Onda probam to otpjevati bez sviranja, samo sa basovima no ne ide.
Pa onda probam još nešto, sviram samo basove ali sa desnom rukom sviram po nogi, znači imitiram kao da sviram po harmonici, i onda opet mogu dobro otpjevati.
hahahahah, jel ovo normalno za nekoga tko se uči i svirati i pjevati?